“Moje dijete kaže da ga boli noga, ali liječnik tvrdi da je sve u redu.”
Ova je situacija česta – i često zbunjujuća – za mnoge obitelji. Kada dijete osjeća bol u ekstremitetu, ali nalazi ne pokazuju ozljedu, upalu ni strukturne promjene, liječnici mogu razmotriti mogućnost sindroma boli u ekstremitetima.
Ova su stanja stvarna, a bol nije „samo u glavi djeteta”. No uzrok je često funkcionalne prirode, što znači da je bol povezana s načinom na koji živčani sustav obrađuje signale – a ne s vidljivim oštećenjem tijela.
⚠️ Važno: Uporna ili jaka bol u ekstremitetima kod djece uvijek treba biti procijenjena od strane zdravstvenog stručnjaka kako bi se isključila ozbiljna stanja. Kada se drugi uzroci isključe, dijagnoza sindroma boli u ekstremitetima može pružiti i objašnjenje i put prema oporavku.
Što su sindromi boli u ekstremitetima?
Sindromi boli u ekstremitetima skupina su stanja u kojima djeca osjećaju bol u rukama ili nogama bez znakova upale, infekcije ili ozljede. Bol može ometati kretanje, san ili svakodnevne aktivnosti – iako su svi medicinski nalazi uredni.
Ovi sindromi najčešće se javljaju kod djece školske dobi i adolescenata, a mogu uslijediti nakon ozljede, bolesti ili čak emocionalnog stresa.
Uobičajeni oblici uključuju:
• Kompleksni regionalni bolni sindrom (CRPS):
Jaka, često peckajuća bol u jednom ekstremitetu, obično nakon ozljede. Koža može biti osjetljiva, otečena ili promijenjene boje.
• Pojačani mišićno-koštani bolni sindrom (AMPS):
Raširena ili lokalizirana bol koja nije razmjerna nalazima fizikalnog pregleda.
• Bolovi rasta:
Česti kod mlađe djece, obično noću, pogađaju obje noge i nisu praćeni drugim simptomima.
• Benigni sindrom zglobne hipermobilnosti:
Bolovi u zglobovima, osobito nakon fizičke aktivnosti, kod djece s vrlo pokretljivim (fleksibilnim) zglobovima.
Koji su simptomi?
Simptomi variraju, ali mogu uključivati:
• Bol u jednom ili više ekstremiteta, često jaka ili dugotrajna
• Bez znakova oteklina, crvenila ili topline
• Bol koja se pojačava na dodir ili pri pokretu
• Uredni nalazi krvi i slikovne dijagnostike
• Tjeskoba, problemi sa spavanjem ili poteškoće u školi (ponekad povezani, ponekad ne)
Budući da se ova stanja ne vide na pretragama ili snimkama, obitelji se mogu osjećati frustrirano ili neshvaćeno – no bol je stvarna i zahtijeva podršku.
Kako se postavlja dijagnoza?
Sindromi boli u ekstremitetima dijagnosticiraju se isključenjem – nakon što se isključe:
• Bolesti kostiju ili zglobova
• Infekcije
• Tumori
• Upalna stanja
U dijagnostici mogu sudjelovati pedijatrijski reumatolog, neurolog ili specijalist za bol. Najkorisniji je često multidisciplinarni pristup.
Kako se liječe?
Cilj liječenja je povratak normalnoj funkciji, a ne samo uklanjanje boli. Ključni elementi uključuju:
• Fizikalnu terapiju – za poboljšanje pokretljivosti i smanjenje osjetljivosti zahvaćenog područja
• Kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT) – za upravljanje percepcijom boli i razvojem strategija suočavanja
• Postupni povratak aktivnostima – uključujući školu i sport
• Lijekove – ponekad se koriste, ali često su manje učinkoviti od aktivnih terapija
Razumijevanje i podrška roditelja od presudne su važnosti u procesu oporavka.
Kakva je prognoza?
Većina djece značajno se poboljša uz odgovarajuću podršku. Što se stanje ranije prepozna, to je ishod bolji. Oporavak se usmjerava na funkcionalnost, samopouzdanje i samoregulaciju.
Ova stanja često emocionalno opterećuju i dijete i obitelj – ali ohrabrenje, edukacija i tim stručnjaka koji pruža podršku mogu napraviti stvarnu razliku.
Saznajte više
PRINTO nudi koristan letak o sindromima boli u ekstremitetima kod djece, osmišljen za obitelji.
🔗 Pročitajte više na PRINTO:
Regionalni bolni sindromi – PRINTO letak za pacijente
Sva prava i sadržaj pripadaju PRINTO-u, a izvorni materijali dostupni su na adresi:





